Zakonik o krivičnom postupku / Pravosuđe, kazneno zakonodavstvo i postupci
Pravila o ispitivanju svedoka
Član 98.
Svedok se ispituje ponaosob i bez prisustva ostalih svedoka. Svedok je dužan da svedoči usmeno.
Posle opštih pitanja, svedok se poziva da iznese sve što mu je o predmetu poznato.
Kad svedok završi svoj iskaz, a potrebno je da se njegov iskaz proveri, dopuni ili razjasni, postaviće mu se pitanja koja moraju biti jasna, određena i razumljiva, ne smeju sadržati obmanu, niti se zasnivati na pretpostavci da je izjavio nešto što nije izjavio, i ne smeju predstavljati navođenje na odgovor osim ako se radi o unakrsnom ispitivanju na glavnom pretresu.
Svedok će se uvek pitati otkud mu je poznato ono o čemu svedoči.
Oštećeni koji se ispituje kao svedok pitaće se da li želi da u krivičnom postupku ostvaruje imovinskopravni zahtev.
Ako se ispitivanje svedoka obavlja preko tumača, odnosno prevodioca ili ako je svedok gluv, slep ili nem, ispitivanje se vrši na način predviđen u članu 87. ovog zakonika.
Verzije ovog člana
Član nije menjan od objavljivanja zakona.
Zakonik o krivičnom postupku: izmene od 2011