Na sadržaj
OdredbaЋир
Meni

Zakon o porezima na imovinu / Javni prihodi

Poreska osnovica

Član 27.

Osnovica poreza na prenos apsolutnih prava je ugovorena cena u trenutku nastanka poreske obaveze, ukoliko nije niža od tržišne vrednosti, osim na prenos prava svojine na upotrebljavanom motornom vozilu.

Ukoliko nadležni poreski organ oceni da je ugovorena cena niža od tržišne, ima pravo da u roku od 60 dana od dana prijema poreske prijave podnete u skladu sa članom 36. stav 1. ovog zakona, odnosno od dana saznanja nadležnog poreskog organa za prenos, utvrdi poresku osnovicu u visini tržišne vrednosti.

Kad obveznik nema obavezu podnošenja poreske prijave u skladu sa članom 34. ovog zakona, rok iz stava 2. ovog člana počinje da teče od dana predaje javnom beležniku, odnosno poreskom organu, dokaza od značaja za ostvarivanje prava na poresko oslobođenje koje poreski organ ne može pribaviti razmenom podataka između državnih organa preko Servisne magistrale organa, u skladu sa zakonom kojim se uređuje elektronska uprava (u daljem tekstu: SMO), odnosno od dana isteka roka ostavljenog obvezniku u poreskom postupku za dostavljanje tih dokaza.

Ako poreski organ u roku iz st. 2. i 3. ovog člana ne utvrdi poresku osnovicu u visini tržišne vrednosti, poresku osnovicu čini ugovorena cena.

Kad je naknada za prenos ugovorena alternativno ili fakultativno, ugovorenom cenom se smatra najviša od njih, na dan nastanka poreske obaveze.

U slučaju iz člana 23. stav 1. tač. 4) i 5) i stav 2. ovog zakona, poresku osnovicu čini tržišna vrednost prava koja se prenose, odnosno daju u zakup, na dan nastanka poreske obaveze, koju utvrđuje nadležni poreski organ.

Kod prenosa apsolutnih prava iz člana 24. tačka 4) ovog zakona poreska osnovica je:

  1. 1) tržišna vrednost koju utvrđuje nadležni poreski organ u skladu sa stavom 5. ovog člana – ako kupac nije preuzeo obaveze pravnog lica koje je kupio;
  2. 2) razlika između tržišne vrednosti iz tačke 1) ovog stava i vrednosti preuzetih obaveza na dan zaključenja ugovora – ako je kupac preuzeo deo obaveza pravnog lica koje je kupio.

Ako se poreska osnovica utvrđuje za prenos prava na objektu koji je srušen pre isteka roka iz st. 2. i 3. ovog člana, tržišna vrednost tog objekta utvrđuje se prema tržišnoj vrednosti odgovarajućeg objekta, za srazmernu površinu.

U slučaju prenosa apsolutnog prava koji nije obuhvaćen odredbama st. 1–8. ovog člana, osim prenosa prava svojine na upotrebljavanom motornom vozilu, poresku osnovicu čini tržišna vrednost apsolutnog prava, koju utvrđuje nadležni poreski organ.

Verzije ovog člana

  1. Važeći tekst, od 1. 1. 2025.

  2. Tekst do 1. 1. 2025., zamenjen brojem 94/2024

    25 izmenjenih reči

    Osnovica poreza na prenos apsolutnih prava je ugovorena cena u trenutku nastanka poreske obaveze, ukoliko nije niža od tržišne vrednosti, osim na prenos prava svojine na upotrebljavanom motornom vozilu. Ukoliko nadležni poreski organ oceni da je ugovorena cena niža od tržišne, ima pravo da u roku od 60 dana od dana prijema poreske prijave podnete u skladu sa članom 36. stav 1. ovog zakona, odnosno od dana saznanja nadležnog poreskog organa za prenos, utvrdi poresku osnovicu u visini tržišne vrednosti. Kad obveznik nema obavezu podnošenja poreske prijave u skladu sa članom 34. ovog zakona, rok iz stava 2. ovog člana počinje da teče od dana predaje javnom beležniku, odnosno poreskom organu, dokaza od značaja za ostvarivanje prava na poresko oslobođenje koje poreski organ ne može pribaviti razmenom podataka između državnih organa preko Servisne magistrale organa, u skladu sa zakonom kojim se uređuje elektronska uprava (u daljem tekstu: SMO), odnosno od dana isteka roka ostavljenog obvezniku u poreskom postupku za dostavljanje tih dokaza. Ako poreski organ u roku iz st. 2. i 3. ovog člana ne utvrdi poresku osnovicu u visini tržišne vrednosti, poresku osnovicu čini ugovorena cena. Kad je naknada za prenos ugovorena alternativno ili fakultativno, ugovorenom cenom se smatra najviša od njih, na dan nastanka poreske obaveze. U slučaju iz člana 23. stav 1. tač. 4) i 5) i stav 2. ovog zakona, poresku osnovicu čini tržišna vrednost prava koja se prenose, odnosno daju u zakup, na dan nastanka poreske obaveze, koju utvrđuje nadležni poreski organ. Kod prenosa apsolutnih prava iz člana 24. tačka 4) ovog zakona poreska osnovica je: 1) tržišna vrednost koju utvrđuje nadležni poreski organ u skladu sa stavom 5. ovog člana – ako kupac nije preuzeo obaveze pravnog lica koje je kupio; 2) razlika između tržišne vrednosti iz tačke 1) ovog stava i vrednosti preuzetih obaveza na dan zaključenja ugovora – ako je kupac preuzeo deo obaveza pravnog lica koje je kupio. Ako se poreska osnovica utvrđuje za prenos prava na objektu koji je srušen pre isteka roka iz st. 2. i 3. ovog člana, tržišna vrednost tog objekta utvrđuje se prema tržišnoj vrednosti odgovarajućeg objekta, za srazmernu površinu. U slučaju prenosa apsolutnog prava koji nije obuhvaćen odredbama st. 1. do 6.1–8. ovog člana, osim prenosa prava svojine na upotrebljavanom motornom vozilu, poresku osnovicu čini tržišna vrednost apsolutnog prava, koju utvrđuje nadležni poreski organ.
  3. Tekst do 1. 1. 2022., zamenjen brojem 118/2021

    19 izmenjenih reči

    Osnovica poreza na prenos apsolutnih prava je ugovorena cena u trenutku nastanka poreske obaveze, ukoliko nije niža od tržišne vrednosti.vrednosti, osim na prenos prava svojine na upotrebljavanom motornom vozilu. Ukoliko nadležni poreski organ oceni da je ugovorena cena niža od tržišne, ima pravo da u roku od 60 dana od dana prijema poreske prijave podnete u skladu sa članom 36. stav 1. ovog zakona, odnosno od dana saznanja nadležnog poreskog organa za prenos, utvrdi poresku osnovicu u visini tržišne vrednosti. Kad obveznik nema obavezu podnošenja poreske prijave u skladu sa članom 34. ovog zakona, rok iz stava 2. ovog člana počinje da teče od dana predaje javnom beležniku, odnosno poreskom organu, dokaza od značaja za ostvarivanje prava na poresko oslobođenje koje poreski organ ne može pribaviti razmenom podataka između državnih organa preko Servisne magistrale organa, u skladu sa zakonom kojim se uređuje elektronska uprava (u daljem tekstu: SMO), odnosno od dana isteka roka ostavljenog obvezniku u poreskom postupku za dostavljanje tih dokaza. Ako poreski organ u roku iz st. 2. i 3. ovog člana ne utvrdi poresku osnovicu u visini tržišne vrednosti, poresku osnovicu čini ugovorena cena. U slučaju iz člana 23. stav 1. tač. 4) i 5) i stav 2. ovog zakona, poresku osnovicu čini tržišna vrednost prava koja se prenose, odnosno daju u zakup, na dan nastanka poreske obaveze, koju utvrđuje nadležni poreski organ. Kod prenosa apsolutnih prava iz člana 24. tačka 4) ovog zakona poreska osnovica je: 1) tržišna vrednost koju utvrđuje nadležni poreski organ u skladu sa stavom 5. ovog člana – ako kupac nije preuzeo obaveze pravnog lica koje je kupio; 2) razlika između tržišne vrednosti iz tačke 1) ovog stava i vrednosti preuzetih obaveza na dan zaključenja ugovora – ako je kupac preuzeo deo obaveza pravnog lica koje je kupio. Ako se poreska osnovica utvrđuje za prenos prava na objektu koji je srušen pre isteka roka iz st. 2. i 3. ovog člana, tržišna vrednost tog objekta utvrđuje se prema tržišnoj vrednosti odgovarajućeg objekta, za srazmernu površinu. U slučaju prenosa apsolutnog prava koji nije obuhvaćen odredbama st. 1. do 6. ovog člana, osim prenosa prava svojine na upotrebljavanom motornom vozilu, poresku osnovicu čini tržišna vrednost apsolutnog prava, koju utvrđuje nadležni poreski organ.
  4. Tekst do 1. 1. 2020., zamenjen brojem 86/2019

    100 izmenjenih reči

    Osnovica poreza na prenos apsolutnih prava je ugovorena cena u trenutku nastanka poreske obaveze, ukoliko nije niža od tržišne vrednosti. Ukoliko nadležni poreski organ oceni da je ugovorena cena niža od tržišne, ima pravo da u roku od 60 dana od dana prijema poreske prijave podnete u skladu sa odredbama člana 34. i članačlanom 36. stav 1. ovog zakona, odnosno od dana saznanja nadležnog poreskog organa za prenos, utvrdi poresku osnovicu u visini tržišne vrednosti. Kad obveznik nema obavezu podnošenja poreske prijave u skladu sa članom 34. ovog zakona, rok iz stava 2. ovog člana počinje da teče od dana predaje javnom beležniku, odnosno poreskom organu, dokaza od značaja za ostvarivanje prava na poresko oslobođenje koje poreski organ ne može pribaviti razmenom podataka između državnih organa preko Servisne magistrale organa, u skladu sa zakonom kojim se uređuje elektronska uprava (u daljem tekstu: SMO), odnosno od dana isteka roka ostavljenog obvezniku u poreskom postupku za dostavljanje tih dokaza. Ako poreski organ u roku iz stavast. 2. i 3. ovog člana ne utvrdi poresku osnovicu u visini tržišne vrednosti, poresku osnovicu čini ugovorena cena. U slučaju iz člana 23. stav 1. tač. 4) i 5) i stav 2. ovog zakona, poresku osnovicu čini tržišna vrednost prava koja se prenose, odnosno daju u zakup, na dan nastanka poreske obaveze, koju utvrđuje nadležni poreski organ. Kod prenosa apsolutnih prava iz člana 24. tačka 4) ovog zakona poreska osnovica je: 1) tržišna vrednost koju utvrđuje nadležni poreski organ u skladu sa stavom 4.5. ovog člana – ako kupac nije preuzeo obaveze pravnog lica koje je kupio; 2) razlika između tržišne vrednosti iz tačke 1) ovog stava i vrednosti preuzetih obaveza na dan zaključenja ugovora – ako je kupac preuzeo deo obaveza pravnog lica koje je kupio. Ako se poreska osnovica utvrđuje za prenos prava na objektu koji je srušen pre isteka roka iz stavast. 2. i 3. ovog člana, tržišna vrednost tog objekta utvrđuje se prema tržišnoj vrednosti odgovarajućeg objekta, za srazmernu površinu. U slučaju prenosa apsolutnog prava koji nije obuhvaćen odredbama st. 1. do 5.6. ovog člana, poresku osnovicu čini tržišna vrednost apsolutnog prava, koju utvrđuje nadležni poreski organ.
  5. Tekst do 18. 12. 2018., zamenjen brojem 99/2018

    1 izmenjenih reči

    Osnovica poreza na prenos apsolutnih prava je ugovorena cena u trenutku nastanka poreske obaveze, ukoliko nije niža od tržišne vrednosti. Ukoliko nadležni poreski organ oceni da je ugovorena cena niža od tržišne, ima pravo da u roku od 60 dana od dana prijema poreske prijave podnete u skladu sa odredbama člana 34. i člana 36. stav 1. ovog zakona, odnosno od dana saznanja nadležnog poreskog organa za prenos, utvrdi poresku osnovicu u visini tržišne vrednosti. Ako poreski organ u roku iz stava 2. ovog člana ne utvrdi poresku osnovicu u visini tržišne vrednosti, poresku osnovicu čini ugovorena cena. U slučaju iz člana 23. tač. stav 1. tač. 4) i 5) i stav 2. ovog zakona, poresku osnovicu čini tržišna vrednost prava koja se prenose, odnosno daju u zakup, na dan nastanka poreske obaveze, koju utvrđuje nadležni poreski organ. Kod prenosa apsolutnih prava iz člana 24. tačka 4) ovog zakona poreska osnovica je: 1) tržišna vrednost koju utvrđuje nadležni poreski organ u skladu sa stavom 4. ovog člana – ako kupac nije preuzeo obaveze pravnog lica koje je kupio; 2) razlika između tržišne vrednosti iz tačke 1) ovog stava i vrednosti preuzetih obaveza na dan zaključenja ugovora – ako je kupac preuzeo deo obaveza pravnog lica koje je kupio. Ako se poreska osnovica utvrđuje za prenos prava na objektu koji je srušen pre isteka roka iz stava 2. ovog člana, tržišna vrednost tog objekta utvrđuje se prema tržišnoj vrednosti odgovarajućeg objekta, za srazmernu površinu. U slučaju prenosa apsolutnog prava koji nije obuhvaćen odredbama st. 1. do 5. ovog člana, poresku osnovicu čini tržišna vrednost apsolutnog prava, koju utvrđuje nadležni poreski organ.
  6. Tekst do 16. 12. 2018., zamenjen brojem 95/2018

    40 izmenjenih reči

    Osnovica poreza na prenos apsolutnih prava je ugovorena cena u trenutku nastanka poreske obaveze, ukoliko nije niža od tržišne vrednosti. Ukoliko nadležni poreski organ oceni da je ugovorena cena niža od tržišne, ima pravo da u roku od 60 dana od dana prijema poreske prijave podnete u skladu sa odredbomodredbama člana 34. i člana 36. stav 1. ovog zakona, odnosno od dana saznanja nadležnog poreskog organa za prenos, utvrdi poresku osnovicu u visini tržišne vrednosti. Ako poreski organ u roku iz stava 2. ovog člana ne utvrdi poresku osnovicu u visini tržišne vrednosti, poresku osnovicu čini ugovorena cena. U slučaju iz člana 23. tač. stav 1. tač. 4) i 5) i stav 2. ovog zakona, poresku osnovicu čini tržišna vrednost prava koja se prenose, odnosno daju u zakup, na dan nastanka poreske obaveze, koju utvrđuje nadležni poreski organ. Kod prenosa apsolutnih prava iz člana 24. tačka 4) ovog zakona poreska osnovica je: 1) tržišna vrednost koju utvrđuje nadležni poreski organ u skladu sa stavom 4. ovog člana – ako kupac nije preuzeo obaveze pravnog lica koje je kupio; 2) razlika između tržišne vrednosti iz tačke 1) ovog stava i vrednosti preuzetih obaveza na dan zaključenja ugovora – ako je kupac preuzeo deo obaveza pravnog lica koje je kupio. Ako se poreska osnovica utvrđuje za prenos prava na objektu koji je srušen pre isteka roka iz stava 2. ovog člana, tržišna vrednost tog objekta utvrđuje se prema tržišnoj vrednosti odgovarajućeg objekta, za srazmernu površinu. U slučaju prenosa apsolutnog prava koji nije obuhvaćen odredbama st. 1. do 5. ovog člana, poresku osnovicu čini tržišna vrednost apsolutnog prava, koju utvrđuje nadležni poreski organ.

Zakon o porezima na imovinu: izmene od 2001

26/2001, 20. 4. 2001.45/2002, 2. 7. 2002. (SUS)80/2002, 26. 11. 2002. (dr. zakon)80/2002, 26. 11. 2002.135/2004, 21. 12. 2004.61/2007, 30. 6. 2007.5/2009, 22. 1. 2009.101/2010, 29. 12. 2010.24/2011, 4. 4. 2011.78/2011, 19. 10. 2011.57/2012, 8. 6. 2012. (US)47/2013, 29. 5. 2013.68/2014, 3. 7. 2014. (dr. zakon)95/2018, 8. 12. 2018.99/2018, 18. 12. 2018. (US)86/2019, 6. 12. 2019.144/2020, 27. 11. 2020.118/2021, 9. 12. 2021.138/2022, 12. 12. 2022.92/2023, 27. 10. 2023.94/2024, 28. 11. 2024. od 28. 11. 2024. do danas
200120052010201520202026