Na sadržaj
OdredbaЋир
Meni

Zakon o radu / Radni odnosi i zapošljavanje

Član 111.

Zaposleni ima pravo na minimalnu zaradu za standardni učinak i vreme provedeno na radu.

Minimalna zarada određuje se na osnovu minimalne cene rada utvrđene u skladu sa ovim zakonom, vremena provedenog na radu i poreza i doprinosa koji se plaćaju iz zarade.

Opštim aktom, odnosno ugovorom o radu utvrđuju se razlozi za donošenje odluke o uvođenju minimalne zarade.

Po isteku roka od šest meseci od donošenja odluke o uvođenju minimalne zarade poslodavac je dužan da obavesti reprezentativni sindikat o razlozima za nastavak isplate minimalne zarade.

Poslodavac je dužan da minimalnu zaradu isplati zaposlenom u visini koja se određuje na osnovu odluke o minimalnoj ceni rada koja važi za mesec u kojem se vrši isplata.

Zaposleni koji prima minimalnu zaradu, ima pravo na uvećanu zaradu iz člana 108. ovog zakona, na naknadu troškova i druga primanja koja se smatraju zaradom u skladu sa zakonom.

Osnovica za obračun uvećane zarade iz stava 6. ovog člana je minimalna zarada zaposlenog.

Verzije ovog člana

Član nije menjan od objavljivanja zakona.

Zakon o radu: izmene od 2005

24/2005, 15. 3. 2005.61/2005, 18. 7. 2005.54/2009, 17. 7. 2009.32/2013, 8. 4. 2013.75/2014, 21. 7. 2014.13/2017, 24. 2. 2017. (US)113/2017, 17. 12. 2017.95/2018, 8. 12. 2018. (Autentično tumačenje)109/2025, 4. 12. 2025. (dr. zakon) od 4. 12. 2025. do danas
20052010201520202026